Instrumentacija korijenskih kanala je zahtjevna i često dugotrajna faza endodontskog liječenja.

 Najčešće ju izvodimo ručnim instrumentima od nehrđajućeg čelika “step back” tehnikom, tj. oblikujući kanal od apeksnog dijela prema koronarno. Anatomske varijacije građe kanala, mineralizacije unutar endodontskog prostora te nedostaci ručnih čeličnih instrumenata otežavaju nam rad (1).

Problemi vezani uz uporabu ručnih i strojnih instrumenata od nehrđajućeg čelika su:

    - nužnost uporabe velikog broja instrumenata u fazama što produžuje vrijeme instrumentacije
    - instrumentacijom se postiže nepravilan oblik kanala što otežava punjenje kanala
    - uporabom instrumenata većeg promjera i krutosti vjerojatniji je nastanak transportacije kanala
    - uporabom tradicionalnih Gates - Glidden svrdala za koronarno širenje kanala može se uzrokovati pretjerano uklanjanje dentina (2).

Neke od ovih teškoća nastojalo se nadvladati uvođenjem instrumenata od nikal titanske legure u endodontsku praksu. Nikal titansku (Ni-Ti) leguru nazivamo i materijalom s memorijom jer se i nakon deformacije vraća u prvobitan položaj (2, 3). Ni-Ti instrumenti su elastičniji od čeličnih instrumenata (Slika 1) i omogućavaju lakši ulazak u uske i zakrivljene dijelove kanala te prate njegov prirodan tijek s manjom učestalosti transportacija (2, 4, 5). No zbog velike elastičnosti Ni-Ti instrumenti se ne mogu preoblikovati savijanjem prije uvođenja u kanal (6). Uspoređujući Ni- Ti instrumente i instrumente od nehrđajućeg čelika nailazimo na oprečne rezultate dostupnih studija. Zuolo i Walton (7) i Kazemi i sur. (8) su u svom istraživanju dokazali jednaku i bolju učinkovitost te bolju otpornost Ni-Ti instrumenata na trošenje u usporedbi s instrumentima od nehrđajućeg čelika. Za razliku od toga, drugi autori (6, 9) ukazuju na učinkovitije oblikovanje zavijenih kanala uporabom ručnih fleksibilnih instrumenata od nehrđajućeg čelika u usporedbi s ručnim Ni-Ti instrumentima. Tepel i Schäfer (9,10) smatraju da na smanjenu reznu sposobnost Ni-Ti instrumenata utječu i strukturni nedostaci reznih rubova i njihovo brzo trošenje. Walton i Rivera (6) navode da bi i sam oblik instrumenta mogao biti čimbenik smanjene rezne sposobnosti tih instrumenata.

Ni-Ti instrumenti su prema nekim radovima (5, 11) tri puta elastičniji pri savijanju i torziji od nehrđajućih čeličnih instrumenata, a otporniji su i na pucanje. Drugi autori (12,13) navode da su fleksibilni instrumenti od nehrđajućeg čelika otporniji na pucanje od Ni-Ti instrumenata.

Kliničari ne smiju superelastična svojstva Ni-Ti instrumenata povezati s njihovim torzijskim sposobnostima, jer će to dovesti do niza pogrešaka pri radu neiskusnih terapeuta (2).

Tehnika instrumentacije

Tehnika koja se rabi pri instrumentaciji ProFile instrumentima je “crown down” tehnika kojom se kanal obrađuje od koronarnog dijela prema apeksu. Tim postupkom se uklanjanja veliki broj mikroorganizama koronarnog i srednjeg dijela kanala koji su najnaseljeniji mikroorganizmima (16). Osim toga, smanjuje se mogućnost potiskivanja detritusa prema apeksu, omogućava se učinkovitije i sigurnije ispiranje kanalnog prostora te neometano umetanje ručnog instrumenta malog promjera za određivanje radne duljine.

Oblik instrumenata

Ni-Ti instrumenti se proizvode strojno, a ne uvijanjem (10).  Instrument je neagresivan, ima rezne plohe umjesto reznih bridova . Time je omogućena radna kretnja instrumenta rotacijom za 360 stupnjeva, smanjena je radna površina, ali ne i učinkovitost instrumenta. Veliki zavoji U– oblika  omogućuju izbacivanje detritusa prema otvoru kanala, čime se smanjuje mogućnost začepljivanja kanala i pucanja instrumenta, te potiskivanja detritusa prema apeksu. Manja je mogućnost pogreške jer se prati prirodan tijek kanala. Kontinuiranom rotacijom instrumenta niskim brojem okretaja izbjegava se opasnost od njegova uvrtanja u zid kanala i pucanja. ProFile instrumenti imaju modificirani zaobljeni vršak (Slika 6). Konvencionalni instrumenti imaju oštar prijelazni kut na vršku, a rotacijskim kretnjama se pojačava njegov rezni učinak što može dovesti do narušavanja prirodnog tijeka kanala. Modificirani vršak ProFile instrumenata nema rezni učinak već omogućuje lagano prodiranje instrumenta uz minimalni pritisak prema apeksu.

Motor i brzina okretaja

Instrumenti se pokreću pomoću električnog motora  konstantnom brzinom 150-350 rpm uz promjenjivu snagu obrtaja (torque). Ni-Ti instrumenti slabo podnose okretni moment i podložni su deformacijama navoja uvrtanjem i odvrtanjem već pri malim silama. Prodiranjem instrumenta u dublje dijelove kanala snaga obrtaja koju proizvodi električni motor mora biti manja. Time se smanjuje i sila kojom instrument reže zidove korijenskog kanala. Snaga obrtaja se podešava na motoru automatski ili ručno.

Električni motori kompatibilni s ProFile sistemom, s podesivom snagom obrtaja, bolje kontroliraju silu kojom instrument reže dentin zida korijenskog kanala pri prodiranju instrumenta prema apeksu. U trenu kad instrument zapinje rotirajući u jednom smjeru, sigurnosni elementi ugrađeni u motor automatski prebacuju vrtnju u obrnuti smjer. To olakšava praćenje prirodnog tijeka korijenskog kanala i smanjuje mogućnost pucanja instrumenta. Brzina na aparatu se može podesiti vrlo precizno. Motor radi tiho, osiguravajući ugodan rad bez vibracija.

ProFile instrumenti mogu biti rabljeni i izravno na stomatološkom kolječniku posredstvom nastavka koji smanjuje broj okretaja instrumenta u vrtaljci. Npr. električni motor s 40000 rpm može postići brzinu od oko 300 rpm uz redukciju okretaja od 120:1 do 150:1, dok zračni motor s 20000 rpm treba redukciju od 60:1 do 70:1.